Godišnji susret trajne formacije za braću naše Provincije održan je u ponedjeljak i utorak, 21. i 22. listopada u Vukovaru i Samoboru. Braća istočnog dijela Provincije, njih dvadesetak, okupili su se u samostanu sv. Filipa i Jakova u Vukovaru u ponedjeljak, a braća iz ostalih dijelova Provincije, njih 35, na ovaj susret došli su u Kuću susreta Tabor u Samoboru u utorak.
Susret, koji smo započeli molitvom srednjega časa, vodio je fra Darko Tepert, generalni tajnik za formaciju i studije našega Reda, član naše Provincije. Fra Darko je susret podijelio u tri dijela, dva nagovora i molitveno slavlje.
Glavna tema susreta je vezana uz ovogodišnji veliki jubilej 800 godina od stigmatizacije sv. Franje. Tako je fra Darko u prvom nagovoru promišljao traženju Božje volje kod sv. Franje, polazeći od opisa Franjinog doživljaja na La Verni kako nam je to zapisao Toma Čelanski u svom Prvom životopisu. Sv. Franjo u svakom trenutku svoga života ima želju “baviti se” Bogom, vršiti volju Božju. I pred kraj svog života, kada se čini da je sve učinio, da je postigao toliko toga, osnovao prvi red, sa sv. Klarom osnovao i red siromašnih gospođa, te okupio pokornike koji su začetak trećeg reda, kada su braća već raširena po Europi, imaju ugled i dobro su prihvaćeni od naroda i biskupa, čak i tada, kada je gotovo sve jasno, i tada se Franjo povlači u osamu na La Vernu i traži volju Božju jer nema trenutka kada ne treba tražiti volju Božju za svoj život. Fra Darko je istaknuo kako sv. Franjo traži volju Božju za svoj život na više načina, u Božjoj riječi otvarajući Evanđelje, tražeći tumačenje pročitanoga od svećenika, volju Božju traži zajedno s braćom na duhovskim kapitulima, kao i tražeći savjete od osoba od povjerenja. Upravo u primjeru gdje se sv. Franjo želi povući u osamu traži savjet od sv. Klare, koja živi kontemplativnim životom, kao i od brata Silvestra, koji se također povukao u osamu, očekujući da će mu oni savjetovati da se i on povuče u osamu, što je bila njegova želja. Međutim oboje su mu rekli da se vrati među ljude i među braću što je Franjo i učinio. Tu je pokazao da je poslušan Božjoj volji i kad ide protivno onome što bi on htio. Tako Franjo traži volju Božju u svakom trenutku i u svakoj situaciji u svom životu. Upravo je to tema molitvenog života – pomiriti aktivnosti i kontemplaciju.
Govoreći o Franjinom iskustvu Boga, iskustvu povlačenja u osamu i traženja volje Božje fra Darko je istaknuo kako sv. Franjo ni tu nikada nije potpuno sam. Uvijek su uz njega braća, manji broj njih, ali su tu, u zajedništvu sa sv. Franjom. I tu se očituje važnost bratstva koje se gradi kroz nekoliko neizostavnih koraka, kroz spremnost izraziti svoje potrebe, kroz velikodušnost, kroz povjerenje i kreativnost koja nam otvara širinu mogućnosti u pronalaženju načina kako olakšati i pomoći bratu da raste u pozivu, da bude čovjek, kršćanin i brat.
Nadalje, u drugom nagovoru fra Darko je govorio o prihvaćanju rana. Sv. Franjo shvaća da mu je trpjeti, podnositi patnje i tjeskobe. Više je razloga njegovom trpljenju, trpi fizički zbog bolesti očiju i teških operacija, ali trpi i duhovno jer vidi da njegova braća ne žive onako kako je on to zamislio. U svemu tome Franjo ustraje u želji da vrši volju Božju, da nasljeduje Krista. Stoga cilj nije trpljenje, nije patnja radi same patnje. Cilj je nasljedovati Krista, cilj je vršiti volju Božju. Stoga je fra Darko usporedio događaj stigmatizacije sv. Franje s opisom Preobraženja u Evanđeljima. Pisac Franjinog životopisa, Toma Čelanski, namjerno u svom opisu događaja na Laverni aludira na događaj Isusovog preobraženja. Kao što Isus sa sobom uzima mali broj učenika penjući se na goru preobraženja tako je i s Franjom prisutan samo brat Leon. Kao što su u preobraženju prisutni nebeski znakovi i viđenja, tako i Franjo vidi Serafa i Raspetoga. Kao što se u Preobraženju čuje Božji glas, tako i Franjo tri puta otvara Evanđelje i sluša Božji glas u njegovoj Riječi. Kao što se kod Isusa događa fizička preobrazba, tako se i kod sv. Franje događa tjelesna manifestacija. Ipak u preobraženju to je manifestacija salve dok je kod Franje to manifestacija muke i križa u primljenim ranama. Nakon preobraženja, kada Isus ostaje sam, onaj isti, obični Isus kojeg su učenici do tada poznavali, slično tome i Franjo nakon primanja rana ostaje isti, ponizni Franjo koji se nije uzvisivao zbog milosti koju je primio, štoviše skriva to, ne želi da se o tome govori, baš kao i Isus kada svojim učenicima zabranjuje da govore o Preobraženju dok su silazili s gore. Tako uspoređen opis primanja rana i preobraženja otkriva još jednom istinu da nije smisao patnje i muke u njoj samoj. Preobraženje je dalo učenicima snagu da ustraju kroz Isusovu muku, dalo im je snagu da vjeruju u uskrsnuće, tako i Franjine rane prepoznajemo kao milost jer i mi se tako učimo da naše rane prepoznajemo kao milost koju trebamo nositi, kao nešto s čime se trebamo uhvatiti u koštac i iz čega trebamo nadići ulogu žrtve kroz ozbiljna rad na sebi. Jer cilj nisu rane nego život, vršenje volje Božje u konkretnom svagdanjem životu. Cilj nije križ, nego nasljedovati Gospodina u svakom trenutku svoga života.
Susret smo završili molitvenim slavljem u kojem smo promatrali Božju objavu proroku Iliji na brdu Horebu usporedo s Franjinim traženjem Boga na Laverni. Kao što Ilija nije našao Boga u oluji, u potresu ili u vihoru, u onome u čemu ga je očekivao, kao Boga silnoga i jakoga, tako i Franjo, nije očekivao rane, nije tražio rane. Želio je samo biti s Bogom, na Božjem putu, vršeći njegovu volju.
Fra Darko je istaknuo kako su centralne ustanove našega Reda ove godine za susrete trajne formacije priredile radne listove s temama vezanima uz franjevačke jubileje posljednjih godina Franjina života u želji da se u svim provincijama Reda promišljaju ovi isti događaji u našim formativnim susretima. Red je tu dosta raznolik i u pravilu svaka provincija za sebe planira i osmišljava susrete trajne formacije, ali ovih godina je nakana da se ujedinimo u zajedničkom gledanju Franje u njegovim završnim godinama života u kojima nam ostavlja najdublje i najvažnije poruke koje i danas nama progovaraju za građenje našega bratstva i iz kojih iščitavamo kako živjeti i djelovati danas kao franjevci.
Isti ovakav susret će se održati i u srijedu u Zadru za braću Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri. Susreti trajne formacije su zajednički za naše dvije provincije u procesu restrukturiranja. Zbog velikih udaljenosti to zajedništvo smo ovaj put ostvarili na ovaj način.
