Dan šutnje, tišine.
iščekujemo Uskrs, bliži se uskrsno bdjenje!
nama je lako!
iščekujemo Uskrs i znamo da ćemo ga dočekati, da će “doći” sutra, tj. večeras.to je kao kad se ideš naći sa starim prijateljem kojeg nisi vidio dugo vremena! iščekuješ taj susret s radošću, onako malo nemirno i s nestrpljenjem!
i prisjećaš se trenutaka koje ste zajedno proveli, svega što ste jedan za drugoga učinili, prisjećaš se vaše “prijateljske povijesti”, vašeg prijateljevanja.i iščekuješ taj susret, jedva čekaš kada će doći taj trenutak, iako znaš točno vrijeme i mjesto!
Mariji vjerojatno nije bilo tako lako!
ona je znala da će se nešto dogoditi i vjerovala je da će uskrsnuti Isus, ali ta strašna tišina, ta šutnja, ta neizvjesnost, ta “izgubljenost” su joj vjerojatno razdirale dušu!
pa onda pomisao da je to sve bilo uzalud, da to nije ono sto je ona mislila, da je to bilo besmisleno samoubojstvo.
vjerujem da su joj sve ove misli proletjele kroz glavu!
vjerujem da je imala i mučnije misli (kako inače opisati onaj “mač koji će joj probosti dušu”?), ali to je čuvala za sebe, jer je vjera u Isusa bila jača od svih kušnji i misli koje su je opsjedale.za nju je ovaj dan bio dan grozne tišine, a za nas je dan radosnog iščekivanja!
nadam se da Uskrs nećemo dočekati i proslaviti samo liturgijski ili formalno,
već da ćemo se pokušati prisjetiti naše “prijateljske povijesti” i našega prijateljevanja s Uskrsnulim i da ćemo ga dočekati s radošću, s nestrpljenjem!
