Franjevačka mladež Osječkog područnog bratstva održala je svoj jubilarni XXV. Hod Frame koji je započeo 22. srpnja okupljanjem framaša u Iloku. Konačna točka prvog dijela Hoda bili su Vođinci gdje su framaši stigli 28. srpnja. Odatle su se zaputili prema rodnom gradu sv. Franje. Na putu su se zaustavili u Padovi te posjetili svete franjevce sv. Antuna Padovanskog te sv. Leopolda Bogdana Mandića. Dolaskom u Asiz započelo je vrijeme najbližeg upoznavanja svetog Franje koje je trajalo četiri dana. To su bili i dani velikog zajedništva s cijelim Nacionalnim bratstvom te su svi zajedno proslavili blagdan Porcijunkule. No tim lijepim danim došao je kraj te su se 2. kolovoza u večernjim satima framaši morali uputiti svojim kućama kamo su stigli sljedeći dan u prijepodnevnim satima.
Ove godine Franjinim je stopama krenulo 67 framaša iz 11 bratstava te jedna kandidatica Milosrdnih sestara sv. Križa. Njihova stalna pratnja bili su dva fratra, tri bogoslova, tehnička služba koja se sastojala od dvije osobe te medicinska služba u kojoj su kroz Hrvatsku bile dvije, a u Italiji jedna sestra. Tijekom dvanaest dana provedenih u zajedništvu framaši su se mogli međusobno upoznati i povezati, raditi na svojoj izgradnji, na izgradnji odnosa s drugim ljudima, ali i ono što je najvažnije, na odnosu s Bogom. Kilometri koji su se našili pred njima bili su zadatak i izazov. Bilo je potrebno izaći iz vlastite rutine i prilagoditi se pravilima, tempu i rasporedu koji možda nikada ne bi prihvatili. Tražio se izlazak iz sigurnosti vlastitog doma i grada te hrabrost izaći na ulicu i svjedočiti za Onoga kome pripadaju, Kojem i u Kojeg vjeruju. Njihovu otvorenost i pojednostavljen način života domaćini su rado prihvaćali. Na prisutnost framaša i njihovu radost mnogi su otvorili svoja srca pa čak i pustili koju suzu. Otvorili su im i svoje domove kako bi omogućili osvježenje umornim tijelima mladih framaša. Prihvatili su ih kao svoje te se pobrinuli da slučajno netko ne bi ostao gladan ili žedan. Na tome su im framaši vrlo zahvalni te su ih uključili u svoje molitve.
Imati hrabrosti odvažiti se i odgovoriti zadatku i pozivu koji Bog nama upravlja bila je tema ovogodišnjeg Hoda. Da bi odgovorili na taj poziv potrebno je pobijediti strah i otpor u sebi, možda potražiti pomoć, moći ostvariti poziv u domovini. Bilo je govora i o ljubavi, Božjoj ljubavi prema nama, ali i međusobnoj ljubavi, govorilo se i o pozivu, redovničkom ili bračnom. Vrhunac svega je vječnost koja je konačni cilj kojemu sve treba voditi.
Cijela priča počela je sv. Misom i Euharistijskim klanjanjem sa zazivom Duha Svetoga u Iloku koje je predvodio područni duhovni asistent fra Davor Filko. Kako bi to bilo pravo hodočašće, već je drugog dana u Bapskoj fra Dragutin Bedenčić pripremio pokorničko bogoslužje te su framaši odmah na početku imali priliku očistiti svoje duše. Te je večeri dvoje bivših framaša, a sadašnji bračni par posvjedočio o svom bračnom pozivu i ulozi frame na njihovu putu. Trećeg dana u Tompojevcima fra Dragan Grizelj imao je predavanje o strahu, a navečer su framaši mogli čuti svjedočanstva dvojice bogoslova. Fra Marko Vela govorio je o svome pozivu, a fra Ivica Janjić o sudjelovanju u evangelizaciji na festivalu Ultra. Četvrti dan Hoda bio je poprilično bogat. Dolaskom u Nijemce fra Ivica Janjić govorio je o otporu kojeg je on izjednačio s borbom protiv đavla, svijeta i tijela, framašima se na večernjoj misi pridružio i mons. Ivan Čurić, a na večernjem programu framaši su se prisjetili 25. rođendana Frame, pogledali poticajne videe bivših framaša te u skupinama rješavali razne zagonetke. Na kraju dana svaki je framaš morao napraviti svoju lađu koja je predstavljala lađu njegova života. Sljedećeg dana, prije polaska prema Otoku, te su lađe pustili u rijeku Bosut kao izvanjski čin unutarnjeg predanja svog života u Božje ruke. Toga se dana pridružila i s. Marta Kovačić koja je govorila o pomoći koju možemo i trebamo tražiti od Boga u molitvi. Na večernjoj misi i večeri framaše su svojom prisutnošću podržale zamjenica provincijalne poglavarice Milosrdnih sestara sv. Križa s. Finka Tomas te misionarka iz Brazila s. Beatrica Krstačić. Te večeri framaši su se uputili i prema centru grada Otoka gdje su prisutnima pokazali i posvjedočili svojim plesom i pjesmom tko su i zašto hodaju. Šestoga dana u hodu prema Cerni framašima se priključila s. Doroteja Krešić zajedno s kandidaticama. Ona je govorila o ljubavi prema domovini na primjeru bl. Alojzija Stepinca te o Bogu posvećenom životu, a kandidatica i bivša framašica Ivana Nikolić posvjedočila je svoj poziv. Sedmoga dana u Vođincima fra Matija Marijić progovorio je o Božjoj i bračnoj ljubavi. Svojom prisutnošću framaši su obogatili večernji program župe te su prvi dio hoda zaključili Euharistijskim klanjanjem koje je pripremio fra Matija Marijić.
Na putu prema Asizu framaši su se zaustavili u Padovi gdje su slavili sv. Misu koju je predvodio fra Davor Filko na sve njihove nakane te su se pomolili na grobu sv. Antuna i sv. Leopolda. Slijedećega dana započeli su obilazak Asiza od crkve sv. Damjana, sv. Klare, sv. Rufina do rodne kuće sv. Franje. Toga dana je fra Vinko Brković progovorio cijelom nacionalnom bratstvu o temi vječnosti te je uslijedio međupodručni rad po skupinama u kojem su framaši imali priliku čuti kakav je Hod bio u ostalim područjima. Zajedništvo toga dana zaključeno je zajedničkom misom u Porcijunkuli. Trećega dana u Italiji framaši su se uputili prema Grecciou, gdje su proslavili božićnu misu, te obišli Fonte Colombo. Predzadnjeg dana Hoda uputili su se u baziliku sv. Franje, gdje su ponovno kao nacionalno bratstvo imali misu, te se povukli u osamu na La Vernu. Tamo je i nacionalni duhovni asistent fra Filip Đurđević pripremio Euharistijsko klanjanje kao pripremu za potpuni oprost. Na sam blagdan Gospe od Anđela, nakon mise u sv. Klari, framaši su se uputili prema Porcijunkuli gdje su sa svim prisutnim hodočasnicima proslavili potpuni oprost te tako svoje hodočašće priveli kraju.
Matea Čelik
