U novom intervjuu iz naše rubrike Svjedočanstva upoznajte fra Danijela Maljura, franjevca s neobičnim smislom za humor, odlučnog u obrani vjere i spremnog na moderne izazove društva.
1. Reci nam ukratko nešto o sebi. Čime si se bavio prije nego što si postao franjevac, što te tada oduševljavalo i koji su bili tvoji interesi? Što si htio biti kad odrasteš?
Pa evo. Kada sam rođen, toga se ne sjećam, ali znam da sam bio jako mali. Kako je vrijeme prolazilo postajao sam veći. A kako sam ja rastao raslo je i moje zanimanje za svijet koji me okružuje. To zanimanje nije bilo fokusirano, nego onako… dječje, sve te zanima, ali ništa s nekim ciljem. Tek početkom osnovne škole moji interesi su se počeli kristalizirati. Sjećam se i danas jako dobro kako sam u 3. razredu osnovne škole (nakon što sam za mjesec dana pročitao svu lektiru predviđenu za tu školsku godinu) posudio u knjižnici jednu žutu debelu knjigu na kojoj je neobičnim slovima pisalo “ARISTOTEL”. Čuo sam negdje za pojam “filozofija”, ali je ovo bilo prvi put da sam se susreo s time. Nakon što sam pročitao knjigu, ne mogu se pohvaliti da sam sve razumio, ali na stranicama te žute knjige sam se osjećao “kao doma”. Od tog trenutka sam imao potrebu znati sve o svemu što me okružuje. S dvije iznimke. Naime, kozmetika i kulinarstvo nisu nikad bili predmet mog interesa.
2. Klasično pitanje za sve svećenike: kako si se odlučio na franjevački i svećenički poziv?
Devedesetih je postojala jedna grupa koja je svirala duhovnu glazbu. Zvala se “Hosana”. Jedna njihova pjesma govori kako naizgled u napuštenoj kapeli na vrhu brda nitko ne živi, međutim nije bilo tako. Tamo je Božji stan. Čuo sam tu pjesmu puno puta, ali taj jedan put je promijenila moj život u manje od sekunde. Do tada sam bio siguran da je svećeništvo za druge, a tada sam spoznao da i ja spadam među te “druge”. Iako, pozvavši mene, Bog je pokazao da ima smisla za humor. 🙂
A franjevački red sam izabrao jer sam bio na frami puno godina prije toga tako da je to bio logičan nastavak. Da nisam bio na frami i da sam vidio primjerice, isusovca kako leti na Pegazu otišao bih u isusovce. U toj mojoj odluci nema nikakve mistike.
3. Reakcija okoline? Obitelj, prijatelji… je li se što promijenilo u tvom odnosu s ljudima koji su obilježili tvoj život prije pristupanja franjevačkom Redu?
Što se toga tiče, podrška je uvijek bila tu. Život ide dalje i nemoguće je ostati u jednakim odnosima sa svima koje sam poznavao prije. Ali nisam se susreo nikada s bilo kakvom vrstom otpora. Možda se netko začudio, ali nitko nije bio protiv.
4. Razdoblje odgoja i formacije. Kako si rastao u svom pozivu? Što je najviše obilježilo to razdoblje tvog života?
Odgoj i formacija je jedno turbulentno razdoblje za svakoga. Bez prestanka pušu neke oluje i da bi došao do kraja moraš se slomiti puno puta. Iskreno, sumnjam u autentičnost zvanja onoga koji kaže da je tih prvih nekoliko godina proveo bez većih problema, bez kriza, bez padova. Jednostavno, dođe ti trenutak kada više ne ide dalje, sve te stišće sa svih strana. Misliš si kako nikome nije stalo i da nema smisla sav ovaj cirkus. I onda se nađeš usred noći u kapelici na koljenima i shvatiš da stvarno živiš u cirkusu, ali da si ti tamo jedini klaun. Lomljivost mora biti odlika svakog pravog franjevca.
5. Koji ti je najveći izazov u svećeničkom i redovničkom poslanju?
Rutina. Onda kada ti je svaki dan isti. Raspored obaveza koje su uvijek iste i dolaze u isti dio dana može biti veliki pritisak. Zato je važno uvijek naći nešto što će ti taj dan učiniti drugačijim od drugih. Ma koliko god to nešto bilo sitno može imati veliki utjecaj na osobni rast u vjeri i na život općenito. Ne postoji uzalud izreka da promjena veseli. Isto tako sam naučio da prvo što moram napraviti u jutro je pospremiti krevet jer to znači da sam spreman za taj dan koji je preda mnom.
6. Možeš li istaknuti neki primjer ili iskustvo vjere koji te se posebno dojmio, bilo da te nasmijao, rastužio, zamislio ili promijenio?
Sjećam se postulature kad sam došao na “genijalnu” ideju da braću u rano jutro idem buditi s trubom tako što sam ušao u njihove sobe i puhnuo u trubu punim plućima. To je bila loše ideja jer su neki imali obuću pored kreveta koju su u tom trenutku iskoristili kao projektil prema trubaču. 🙂
7. Imaš li nekih posebnih ambicija i želja koje bi volio ostvariti kao svećenik i franjevac?
Želja imam puno, ali sve se svodi na jedno. Važno je da bude zanimljivo. Živimo u svijetu gdje su ljudi postali jako slični jedni drugima. Apatija i nezainteresiranost karakteriziraju društvo više nego ikad prije. Zato gdje god otišao i što god radio mora biti nešto potpuno suprotno tome.
8. Široj publici postao si zanimljiv objavljivanjem kratkih video uradaka na svom Youtube kanalu u kojima obrađuješ goruće teme iz područja društva, kulture i vjere. Što te potaknulo na ovakav način evangelizacije?
Nikada Crkva nije bila tako napadana kao što je to danas. I što je najgore, ogromna većina tih napada dolazi od onih koji su primili sakrament krštenja i koji su primili Isusa barem jednom u životu u Svetoj pričesti, ali svejedno su otišli iz Crkve i sada se bore protiv nje. Osnovni razlog (a možda i jedini) je neznanje. Sjećam se Isusovih riječi kada je rekao: “Oprosti im, jer ne znaju što čine”. Što ako okrenemo novčić? Znači da kada bi znali što čine to ne bi učinili? Tom logikom se i ja vodim. Treba ljude izvući iz tog neznanja i tako ih dovesti do pravoga Boga, a ne njihove interpretacije. Nezgodno je što ne možeš ti takvim ljudima propovijedati u crkvi na misi i izvlačiti ih iz njihovog neznanja jer ih tamo nema. Ne dolaze na misu. Zato je internet najbolje moguće rješenje. Youtube može biti sjajna stvar za novu evangelizaciju i apologetiku jer se može doprijeti do puno ljudi, ali kako znanje samo po sebi ne znači nužno i vjeru tada pravi posao tek počinje. Dovesti ljude u sakralni prostor i omogućiti mu doticaj i iskustvo s božanskim je konačni cilj.
9. Nekoliko brzopoteznih pitanja:
– Sv. Antun ili sv. Franjo?
Sv Franjo! Sv. Antun je propovijedao ribama i ako te ribe nisu bile pirane, pobjedu odnosi Franjo Asiški sa svojim susretom s vukom. 🙂
– Nogomet ili pikado?
Pikado! Ali samo ako je meta velika kao nogometni gol.
– Psihomodo Pop ili Jelena Rozga?
Jelena! Ali samo zato što žene trebaju biti više biti nositeljice evanđeoskih vrijednosti. Dakle, treba više moliti za nju nego za “Psihiće”.
– Sarma ili sladoled?
Uh, sladoled naravno! Sarma je na samom dnu mojih gastronomskih vrednota. Kiselo meso… Mislim ono…. -.-
10. Inspirativna misao za kraj…
„Iako si ribar, ako te ne ide, vrijedi poslušati i savjet tesara.“
Posjetite fra Danijelov Youtube kanal ovdje.
Razgovor vodio: fra Petar Horvat