Treće pismo svete Klare Agnezi Praškoj

Svojoj u Kristu mnogo poštovanoj gospođi i nada sve smrtnike ljubljenoj sestri Agnezi, rođenoj sestri svijetlog Češkog kralja, ali sada sestri i zaručnici vrhovnog nebeskog Kralja, Klara najneznatnija i nedostojna Kristova službenica i služavka siromašnih gospođa, šalje radosne pozdrave u začetniku spasenja i što se god boljega može poželjeti.

Zbog tvoga dobrog zdravlja, zbog sretnog stanja i zbog sretnih uspjeha o kojima čujem da ih postižeš na započetom putu za postignuće nebeske nagrade, ispunjena sam tolikom radošću! I tolikim klicanjem dišem u Gospodinu ako poznajem i prosuđujem da ti divno nadoknađuješ, toliko u meni koliko u drugim sestrama, manjkavosti u nasljedovanju siromašnog i poniznog Isusa Krista.

Zaista se mogu radovati i nitko me ne može otuđiti od tolike radosti, jer, već držeći ono za čim sam pod nebom čeznula da vidim kako si čvrsto i nenadano porazila spletke lukavog neprijatelja i oholost koja upropaštava ljudsku narav i taštinu koja zaluđuje ljudska srca, čudesnim nekim darom iz ustiju samog Boga, i kako si neusporedivo blago, sakriveno u njivi svijeta i ljudskih srdaca kojim se kupuje onoga po kome je sve iz ništa postalo, obujmila snagom vjere i snažnim mišicama siromaštva, smatram te, da se izrazim vlastitim riječima apostola, pomoćnicom samoga Boga i podržavateljicom klonulih udova njegovog neizrecivog tijela.

Tko će mi reći da se tolikim divnim radostima ne radujem? Raduj se dakle uvijek u Gospodinu i ti, predraga, i neka te ne ovije gorčina ni magla, o preljubljena u Kristu gospođo, koja si radost anđela i kruna sestara.

Postavi svoj duh pred zrcalo vječnosti, uroni svoju dušu u svjetlo slave, postavi svoje srce u lik božanske biti i preobrazi svu sebe motrenjem u slici njegovog božanstva, da i sama osjetiš što osjećaju prijatelji kušajući skrivenu slatkoću, koju je sam Bog od početka čuvao za one koji ga ljube.

I posve napustivši sve ono što u varavom nemirnom svijetu zarobljuje slijepe ljubitelje, potpuno ljubi onoga koji je svega sebe predao radi tvoje ljubavi, čijoj se ljepoti dive sunce i mjesec, čijim nagradama i njihovoj dragocjenosti i veličini nema kraja; onoga, velim, Sina Svevišnjeg kojega je porodila Djevica i poslije poroda djevicom ostala. Ostani privržena njegovoj preljubljenoj Majci, koja je porodila takvog Sina koga nebesa ne mogu obuhvatiti, a ipak ga je ona nosila u malom zatvorenom prostoru svete utrobe i u djevičanskom krilu.

Tko se ne bi zgrozio nad zasjedama ljudskog neprijatelja, koji po časovitom sjaju i po varavoj slavi tjera u ništa što je veće od neba? Evo je već jasno po Božjoj milosti da je duša vjernog čovjeka veća od neba, jer nebesa sa svim stvorovima ne mogu obuhvatiti Stvoritelja, a sama vjerna duša je njegov stan i sjedište, i to samo po ljubavi koju bezbožnici nemaju, jer istina kaže: Tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ga ljubiti i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti.

Kao što Ga je slavna Djeva djevica na tvarni način nosila, tako i ti, slijedeć njezine stope poniznosti i osobito siromaštva, možeš čistim i djevičanskim tijelom uvijek i bez ikakve sumnje nositi Ga na duhovni način – da u tebi prebiva onaj koji tebe i sve obuhvaća, posjedujući onoga koji će tebe posjedovati jače od ostalih prolaznih posjeda ovoga svijeta. U tom se neki svjetovni kraljevi i kraljice varaju. Premda se njihove oholosti penju do neba i njihova se glava dotiče oblaka, na kraju će biti svedene u smetište.

O onomu pak što si mi zapovjedila da ti objasnim, to jest koje su svetkovine na koje nas je možda – kako mislim da si tako prosudila – preslavni naš otac sveti Franjo posebno upozorio da ih svetkujemo raznolikošću hrane, smatram da tvojoj ljubežljivosti treba odgovoriti. Neka dakle znade tvoja razboritost da, izuzevši one koje su slabe i bolesne za koje nas je upozorio i zamolio da vodimo posve posebnu brigu koliko god više možemo s obzirom na bilo koju hranu, nijedna od nas, koje smo zdrave i jake ne smije jesti nego samo korizmenu hranu, u obične dane i na blagdane, posteći svakog dana osim nedjelje i Porođenja Gospodnjega, a tada bismo morale jesti dvaput dnevno. Četvrtkom također u običnim vremenima dano je svakomu na volju, tako da koja ne bi htjela nije dužna postiti. Ipak mi zdrave postimo svaki dan osim nedjelje i Božića. A svakog Uskrsa, kako kaže spis blaženoga Franje, na svetkovine svete Marije i svetih Apostola, također nismo dužne postiti, osim ako ove svetkovine padnu u petak; i, kako je već rečeno, uvijek koje smo zdrave i jake, jedemo korizmenu hranu. Ali jer snaga naša nije k’o snaga kamena niti je tijelo naše od mjedi liveno, pače smo krhke i sklone svakoj tjelesnoj slabosti, molim te, predraga, da se mudro i razborito povučeš od nerazborite i nemoguće strogosti u odricanju, za koju sam doznala da si je poduzela, i molim u Gospodinu da živa slaviš Gospodina, da prinosiš Gospodinu duhovno bogoslužje, da tvoja žrtva uvijek bude solju začinjena.

Budi zdrava uvijek u Gospodinu, kako ja za sebe želim biti zdrava, i toliko sebe koliko i svoje sestre preporučujem tvojim svetim molitvama.