CERNIK
RUDNIK KULTURNOG BLAGA
MARKO PERKOVIĆ THOMPSON GOSTUJE U CERNIKU 30.5.2018.GODINE
Za Franjevački samostan u Cerniku, koji je ovdje sagrađen u 18 stoljeću, slobodno možemo reći da je pravi rudnik kulturnih dobara. Austrijski projektanti ,koji su ga nacrtali ovako monumentalnog ,već tad su znali da će on s vremenom postati vjerski, kulturni i nacionalni spomenik kulturne baštine hrvatskog naroda.
Uz Biblijsko-arheološki muzej, koji je zacijelo jedinstven u ovom dijelu Europe, samostan posjeduje i oko sedam i pol tisuća knjiških naslova među kojima posebno mjesto zauzimaju i dvije inkunabule, prve tiskane knjige, koje se čuvaju u trezorima ovog samostana. Jedna od njih je unikat ,a tiskana je 1487. godine. Temelje ovom kulturnom rudniku udario je domaći sin dr. fra Tomislav Vuk, dugogodišnji profesor biblijskih znanosti u Jeruzalemu. On već više desetaka godina radi na njegovom usavršavanju.
Dok razgovaramo s njim ne možemo a da se ne prisjetimo one narodne mudre izreke: „ Gladan kao vuk!“ Fra Vuk upozorava cjelokupnu hrvatsku javnost da se u samostanu čuva još oko 469 registarskih jedinica koje su pohranjene u prikladno uređenom depou. Riječ je o 221 djelu suvremene umjetnosti. Posebno treba istaknuti 30 umjetničkih djela, različitih stilova , posljednjeg cerničkog grofa Ferdinanda Kulmera, koji je , kao umjetnik poznatiji, u Parizu nego u rodnom Cerniku. Tu se i 62 slike iz donacije muzealca Antuna Bauera. Nije na odmet spomenuti i duboreze i skulpture uvaženog hrvatskog naivnog kipara Josipa Bićanića, također domaćeg sina.
Obnovom samostana i drugih životnih ambijenata, s uređenim okolišem, već su stvorili mogućnost da se u njemu mogu održavati religiozno –pedagoške, kulturne i znanstvene manifestacije te simpoziji za pedesetak osoba. Njegovoj daljnjoj obnovi trebao bi pomoći i već najavljeni koncert Marka Perkovića Thompsona u Cerniku 30. svibnja ove godine na mjesnom nogometnom stadionu.
ISPOD LIPOVICE STARE ( ZA SVE MEDIJE )
„U požeškoj provinciji, u cerničkom sandžaku ( županiji), na jednom usamljenom mjestu postoji neko stablo zvano lipa, gdje se svake mlade nedjelje ( prve u mjesecu) okuplja velik broj Turaka i kršćana sa zavjetnim darovima.“ Tako piše o. Julije Jančula u svojoj knjizi „Franjevci u Cerniku“ citirajući nekog nepoznatog kroničara koji piše na latinskom jeziku. „Župnik u blizini nastanjen“- nastavlja nepoznati kroničar „ dolazi tamo da pokupi milostinju i rekne misu. I klanjaju se tom stablu, ljube ga kao neko sveto tijelo koje čini čudesa i ozdravlja one koji su se istom stablu zavjetovali. Neki od njih i ozdrave, a nekima se bolest s vremenom opet vrati!“ Tako piše nepoznati povjesničar na latinskom jeziku.
Prema gore napisanom ispada da je narod zapravo lipu proglasio čudotvornom. Župnik „ koji dolazi pokupiti milostinju i da rekne misu“ nigdje se o tome nije izjasnio niti zapisao makar ijedno “ slovce!“
U poslanici proroka Ezekijela čitamo: „ …Kamogod dođe ova voda, sve ozdravi oživi- kuda god protječe ovaj potok. Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke : lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom, jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek!“
( Ez 47, 1-9,12 )
Možemo li ondašnje štovanje te lipe povezati s Blaženim Augustinom Kažotićem koji je živio negdje na prijelazu između 13. i 14. stoljeća (rodio se oko 1260 ili 1265.)? Bio je dominikanac a kasnije zagrebački biskup . Cernik je bio na rubu njegove biskupije. Cernik je u to vrijeme pripadao madžarskoj biskupiji sa sjedištem u Pečuhu. Pokojni pater Julije Jančula , u već spomenutoj knjizi, navodi četiri „ dokaza“ da se radi o krivotvorini negirajući povezanost zagrebačkog biskupa blaženog Augustina Kažotića s cerničkom lipom. Pater Julije navodi: „ Lipa, koju nam naš bezimeni izvjestitelj spominje , bila je mjesto ili pak oznaka mjesta, na kojem su se vjernici Cernika i cerničke župe okupljali na mladu nedjelju da slušaju svetu misu i primaju sakramente. U tom se izvješću još ne spominje ni ona „mala kapela“ uz koju je bio mali franjevački gostinjac o kojem govori fra Petar Nikolić godine 1660.“
TKO JE CERNIČKU LIPU PROGLASIO KAŽOTIĆEVOM?
Jančula piše:“ „ Ni jedna lipa na svijetu nije doživjela to što je doživjela cernička lipa. Najprije je, jadna, ni kriva ni dužna, nepravedno proglašena idolom Turaka i glupih kršćana. I to zato što je poštenom svijetu služila umjesto crkve. Cernička se lipa spominje oko 1629. godine. Tu joj je sramotu pribavio izvjestitelj, oko 1630. godine, kanonik Ivan Tomko Mrnavić, rođen u Šibeniku 7. veljače 1580. godine, kasnije je postao kanonikom šibenskog i zagrebačkog kaptola. Eto to je čovjek koji je prvi, i to dosta stidno i nejasno, cerničku lipu ubacio u Kažotićev životopis, a drugi su, prepisujući od njega dodali i ono što on nije napisao!“
Tako završava svoju polemiku o. Julije Jančula s neistomišljenicima.
I blaženom Augustinu Kažotiću, jednako kao i pokojnom pateru Juliju Jančuli Cerničani su se odužili hvale vrijednom činjenicom: i jednom i drugom su posvetili po jednu ulicu. I autor ovog uratka je na tom tragu da objedini i jednu i drugu predaju , a povijest neka dalje istražuje tko je u pravu.
O kakvom je Svetištu riječ u Ezekijelovoj knjizi?
Svetište o kojem piše starodrevni prorok Ezekijel je jeruzalemski hram. Radi li se u slučaju cerničke lipe o lipi stablu ili pak o lipi kao mjestu gdje su se okupljali prognani Cerničani u tursko doba ili pak o stvarnoj lipi kao drvetu kao svetog i čudotvornog stabla , koje , onima koji vjeruju čini čuda.? Sud prepuštamo povjesničarima i istražiteljima. Povjesničari i stručnjaci tvrde da su za Hrvate tri sveta stabla: lipa, maslina i hrast! Znao je to i blaženi Augustin Kažotić koji je na tom tragu i propovijedao. Iako nije živio u tom vremenu kad se spominje cernička lipa, već puno ranije, iako nije bio biskup biskupije kojoj je pripadao Cernik, iako lipa uz potok nikad nije zaživjela , Kažotić je liječio ljude ne samo svoga vremena nego i kasnije generacije lijekovima iz prirode. I to je fakat!
Mlada je nedjelja bila važnija od drugih nedjelja. Uz njezin spomen veže se Bratovština Majke Božje kojoj su pape podijelile velike oproste. Uvjet za dobivanje velikog oprosta bila je sveta misa, ispovijed i pričest na mladu nedjelju. Negdje u blizini, možda je visjela ili pak na samoj lipi , slika Majke Božje. Govorilo se i pjevalo kako je Mlada nedjelja najveća svetica, prva do Boga. Zato i ono ogromno mnoštvo naroda oko cerničke lipa , ne zbog nje, nego zbog oprosta i Gospine slike. Župnik, koji tamo stanuje ,u njezinoj blizini , dolazi da pokupi milostinju i rekne misu. Radi se o bosanskim franjevcima koji su se duhovno brinuli za preostali dio vjernika kršćana koji se nisu poturčili. Franjevci su imali privilegij tzv. Ahdnamu od sultana da slobodno skrbe o preostalim vjernicima. U to se vrijeme govorilo: „ Kuda Turčin s čordom – sabljom- tuda fratar s torbom!“ (Franjevci- prosjački red!)
Ivan Tomko Mrnavić od godine 1631. imenovan je bosanskim biskupom piše: „Već godine 1637. godine, u blizu lipe, bila je sagrađena i drvena kapela. Bila je tako malena da ni Turcima nije smetala njezino postojanje.
Lipa koju spominje naš nepoznati izvjestitelj, s početka ove priče, mogla se tamo naći u prvoj polovici 17. stoljeća. Stoga ćemo , još ove godine 2018., zasaditi pet lipa ispred obnovljene crkve sv. Leonarda kao spomen na pet stoljeća okupljanja „Ispod lipovice stare smjestio se Cernik mali“ ( kako govori cernička himna) – ili kod lipe stare kod koje je visjela Gospina slika, i oko koje se stoljećima pobožni puk okupljao svake mlade nedjelje. Je li se narod okupljao na mjestu zvanom lipa ili ispod „ lipe stare“ ili oko crkve sv. Leonarda, u ovom trenutku nije bitno. Mi želimo da stara tradicija s ovom generacijom ne iščezne!
Godine 1693. u Cerniku se spominje, po prvi put , franjevačka rezidencija svetog Leonarda. Narod će se Božji skupljati i ove godine oko svoje Nebeske majke, ne na Mlade nedjelje kao ranije, nego na prve subote u mjesecu.
Kroničar je zapisao da je najranije hodočašće, ono proljetno, kod sv. Leonarda ( Linarti) bilo na mladu nedjelju nakon Spasova- Uzašašća Gospodinova. Mi ćemo ove 2018. godine hodočastiti s likom sv. Leonarda iz samostanskog dvorišta u četvrtak na SPASOVO- UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO , 10. svibnja u 18 sati. U procesiji ćemo nositi i lik Majke Božje i sv. Leonarda do svečeve crkve iznad naselja ,a vratit ćemo ih , također svečano u procesiji, u subotu 6. studenog , na jesenskog sv. Leonarda.
Sljedeći termini su:
Subota, 2.lipnja u 18:30 sati- blagoslov pet lipa kao sjećanje na pet stoljeća franjevačke prisutnosti u ovom dijelu Cernika.
Subota, 7.srpnja u 18:30 sati
Subota, 4.kolovoza u 18:30 sati
Subota, 1.rujna u 18:30 sati
Subota, 6.listopada u 18:30 sati
Utorak, 6.studenog u 18:30 sati ( Sv. Leonard ,jesenski : blagoslov automobila i povratak lika sv. Leonarda u procesiji u samostan ).
Fra Vjenceslav Janjić
