Na početku obreda pjeva se pjesma u čast sv. Klare. Donosimo poznati tekst himna Službe čitanja za svetkovinu sv. Klare:
Nek vjernici sad pjevaju
Tu djevičansku pohvalu,
I stope Majke Kristove
I novu radost sveopću.
Gle, nova zvijezda zablista
I jasno svjetlo zasinu,
Jer Svjetlo što u svjetlu sja,
Sad htjede da i Klara sja.
Pod pravilom siromaštva
Ta Oca Franje mladica,
Ta Klara, Krista ovčica,
Gle, posu svjetlom vjekove.
I svijet i pűt pobjeđuje
A Majci se posvećuje,
Na Krista sva se oslanja,
Korača za njim bez ičeg.
Tada celebrant započne Obred pozdravom:
Celebrant: Uskrsli Krist koji je svojim svjetlom preobrazio našu sestru Klaru darovao vam svoje svjetlo i mir!
Svi: Bogu hvala!
Slijedi paljenje svijeća svih nazočnih. Nakon toga netko od nazočnih čita hvalospjev u čast sv. Klare iz Bule proglašenja svetom Klare Asiške.
Klara,
presjajna po svojim sjajnim zaslugama,
u nebu sjajno svijetli sjajnošću velike slave,
a na zemlji sjajem uzvišenih čudesa.
Klara,
čiji strog i uzvišen redovnički život tinja ovdje na zemlji,
dok gore zrači veličina njezinih vječnih nagrada,
a njezina krepost sviće smrtnicima
veličanstvenim čudesima.
Klara,
kojoj je ovdje dolje podijeljen
naslov Povlastice najuzvišenijega siromaštva,
a gore u visini uzvraća joj se
neprocjenjivo obilje blagâ.
Klara,
njoj katolici iskazuju veliku pobožnost i neizmjerne časti.
Klara,
koju su ovdje odlikovala njezina sjajna djela.
Klara,
koju u nebeskoj visini obasjava punina
božanskoga svjetla.
Klara,
koju njezina divna sjajna djela
proglašuju kršćanskim narodima.
O Klaro,
obdarena tolikim i takvim imenima sjajnosti:
prije svoga obraćenja uistinu Sjajna,
u obraćenju Sjajnija,
u svom klauzurnom načinu života Presjajna,
a nakon trke zemaljskoga života svanula si daleko Najsjajnija!
S ovom Klarom ovomu svijetu dano je jasno zrcalo uzora, po njoj je među nebeskim milinama prinesen dražesni ljiljan djevičanstva; na zemlji se očito osjećaju
spasonosni lijekovi koji potječu od nje.
O, blagoslovljen budi, Gospodine, koji si stvorio našu sestru Klaru,
i u njoj se proslavio!
Njezina svjetlost potiče nas na radost te slavimo Krista Gospodina,
našega Brata i Učitelja,
koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Svi: Amen.
Nazočni ugase svijeće i sjednu.
Slijedi izvješće o preminuću sv. Majke Klare.
Čitanje opisa blaženog Preminuća naše Sestre i Majke Klare,
biljčice svetog Oca Franje.
I. čitač: Klara je proživjela četrdeset godina u najvećem siromaštvu, kad se nakon mnogovrsnih patnja približila pobjedničkoj nagradi nebeskoga poziva. Kad joj je tijelo podleglo strogosti pokore prijašnjih godina, u posljednje ju je vrijeme mučila teška bolest, da bi se tako bolesna obogatila zaslugama, kao što se zdrava bogatila zaslužnim djelima. Kroz dugih dvadeset i osam godina bolovanja, iz njezinih usta nije se čulo ni mrmljanje ni jadikovanje. Iz njezinih je usta, štoviše, uvijek izlazio svet razgovor, uvijek je zahvaljivala [4Čel 39].
II. čitač: Već se božanska providnost požurila ispuniti svoju odluku, Krist se požurio da siromašnu hodočasnicu uvede u palaču nebeskoga kraljevstva. Već je i ona željela svim svojim srcem da bude oslobođena od ovoga smrtnog tijela i da u nebeskom prebivalištu promatra Krista Kralja, koga je na zemlji svim srcem siromašna slijedila.
III. čitač: Početkom kolovoza, blažene uspomene gospodin Inocent IV. pohitio je s kardinalima da pohodi Kristovu službenicu. Nije oklijevao svojom papinskom nazočnošću počastiti njezino preminuće. Unišao je u samostan, otišao do bolesničke postelje i bolesničkim je usnama pružio svoju ruku na poljubac. Ona ju je najzahvalnije prihvatila i s najvećim poštovanjem zatražila da mu poljubi nogu. Odlični je gospodin stavio nogu na drvenu klupicu i na zgodan je način pružio, a ona ju je i odozgor i odozdol izljubila, priklonivši s poštovanjem svoje lice.
I. čitač: Zatim je izrazom svoga anđeoskog lica od vrhovnog svećenika zamolila oproštenje sviju grijeha. On na to reče: »O kad bi meni bilo potrebno toliko oproštenje!«, i podijelio joj je milosni dar potpuna oproštenja i obilna blagoslova. I tada je sveta Majka žarko zamolila vrhovnog svećenika potvrdu svoga Pravila. Kad su svi otišli, jer je toga dana primila svetu pričest iz ruku provincijalnoga ministra, podigla je oči prema nebu, sklopila ruke prema Bogu i sa suzama rekla svojim sestrama:
II. čitač: »Hvalite, kćeri moje, Gospodina, što se Krist danas udostojao udijeliti mi takvo dobročinstvo da se ni zemlja ni nebo ne bi mogli odužiti. Danas sam primila samoga Svevišnjega i zavrijedila vidjeti njegova zamjenika« [usp. 4Čel 41-42].
III. čitač: Oko majčine su postelje stajale kćeri koje su doskora imale postati siročad, a srca im je probadao mač bola. Niti su bile pospane niti ih je odvlačila glad. Danju i noću nalazile su zadovoljstvo samo u naricanju. A između njih ju je Agneza, pobožna djevica, “njezina sestra po krvi i čistoći” [isto, 24] oblivena gorkim suzama zaklinjala neka ne ode i neka je ne ostavi. Klara joj reče:
I. čitač: »Prestani plakati, jer ćeš brzo nakon mene doći Gospodinu. Prije nego što se odijelim od tebe, Gospodin će te uvelike utješiti!« [isto, 43].
II. čitač: Njezina je smrtna borba potrajala više dana, u kojima je porasla vjera i pobožnost puka. Premda sedamnaest dana nije mogla uzimati nikakve hrane, Gospodin ju je jačao tolikom snagom, da je sve koji su joj dolazili poticala na služenje Kristu. Kad ju je dobrostivi čovjek brat Rajnaldo u dugom mučeništvu tolikih bolesti poticao na strpljivost, otvoreno mu je odgovorila:
III. čitač: »Otkako sam upoznala milost svoga Gospodina Isusa Krista po njegovu sluzi Franji, nijedno mi trpljenje nije bilo nesnosno, nijedna pokora teška, nijedna mi, predragi brate, bolest nije bila strašna« [isto, 44].
I. čitač: A dok je Gospodin tako milostivo postupao i, tako reći, stajao pred njezinim vratima, zaželjela je da uz nju budu svećenici i da njezina braća čitaju Gospodinovu Muku i njegove svete riječi.
II. čitač: Kad se među braćom pokazao brat Juniper, izvrsni Gospodinov strijelac, koji je često izbacivao žarke Gospodinove riječi, obuzeta novom radošću, zapitala ga je ima li pri ruci štogod novo o Gospodinu. On je, otvorivši svoja usta, s ognjišta svoga žarkog srca sipao iskre plamenih riječi, a Bogu posvećena djevica je u njegovim usporedbama doživjela veliku utjehu [isto, 45].
Napokon se okrenula prema zaplakanim duhovnim kćerima te im je stavila na srce Gospodinovo siromaštvo i, uzvisujući ga, spominjala božanska dobročinstva. Blagoslovila je svoju braću i sestre i zazvala milost obilna blagoslova na sve kako ondašnje tako i na buduće sestre siromašnih samostana. Bijahu ondje i dvojica blagoslovljenih drugova blaženoga Franje. Jedan od njih, brat Anđeo, i sam žalostan, tješio je žalosne; a drugi, imenom Leon, ljubio je postelju umiruće Klare [isto].
III. čitač: U noći petka na subotu, 8. na 9. kolovoza, blažena je majka počela govoriti svojoj duši: »Pođi sa sigurnošću, jer imaš dobru putnu pratnju. Onaj koji te stvorio i ulio u tebe Duha Svetoga, uvijek te je čuvao kao majka svoje djetešce i ljubio nježnom ljubavlju. Blagoslovljen budi, Gospodine, koji si me stvorio« [Post II, 20; XI, 3; XIV, 7; 4Čel 46].
I. čitač: A kad ju je sestra Anastazija upitala kome to govori, odvratila je: »Govorim svojoj blagoslovljenoj duši« [Post XI, 3; 4Čel 46].
II. čitač: Onaj slavni putovođa već ne bijaše daleko. Tada se okrenula jednoj od svojih kćeri i rekla: »Vidiš li, kćeri, Kralja slave koga ja gledam?« [4Čel 46].
III. čitač: Još je govorila mnogo, i govorila je o Presvetom Trojstvu tako dubokoumno da je sestre više nisu mogle pratiti. Sestra Filipa prišapne jednoj sestri pored sebe: »Ti imaš dobro pamćenje, zapamti dobro što kaže gospođa Klara«. A kad je gospođa Klara čula te riječi, rekla je nazočnim sestrama:
I. čitač: »Vi ćete zadržati u sjećanju ovo što govorim samo ako vam to dopusti Onaj koji mi daje da to govorim«.
II. čitač: Onda je sveta Majka stala opominjati sestre i razgovarati s njima. Na koncu je izrekla ispovijest, i to tako lijepo i dobro, da sestre prije nisu čule nešto takvo. A izrekla je tu ispovijest zato što ju je mučila sumnja da nije možda u nekoj stvari prekršila vjeru koju je obećala na krštenju [Post III. 20-23]. Sestra Benvenuta, koja je s ostalim sestrama sjedila blizu kreveta sestre Klare i plakala, počela je živo razmišljati o velikoj i izvanrednoj svetosti gospođe Klare. I u tom razmatranju učinilo joj se kao da se pokrenuo cijeli nebeski dvor i pripremio da toj svetici iskaže počast. Usmjerila je svoj pogled prema kućnim vratima. I gle, ulazilo je mnoštvo djevica obučenih u bijele haljine i sve su na glavama nosile zlatne vijence. Među njima je stupala jedna koja bijaše sjajnija od ostalih. Došla je do Klarine postelje, najnježnije se nad nju nadvila i najsrdačnije ju zagrlila. Djevice doniješe plašt divne ljepote i sve su se natjecale uslužnošću. Pokriše Klarino tijelo i uresiše zaručničku ložnicu [Post XI 3-4; 4Čel 46].
III. čitač: Klara je čeznutljivo željela da dobije u ruke bulu kojom se potvrđuje Pravilo Reda siromašnih sestara. Željela je da tu bulu poljubi i onda sljedećeg dana da umre. Kako je čeznula, tako se dogodilo. U nedjelju, 10. kolovoza, došao je jedan brat s bulom, kojom papa Inocent IV. potvrđuje njezin Oblik života. Sa strahopoštovanjem je uzela bulu u ruke i, premda je bila blizu smrti, sama ju je podigla do usta i više je puta poljubila [usp. Post III, 32]. Cijeli taj dan sveta je Majka provela u molitvi i razgovoru sa sestrama.
I. čitač: U ponedjeljak, 11. kolovoza, još je mnogo poticala svoje sestre da ustraju u molitvi i presvetom siromaštvu. Zamolila je sestru Agnezu, kći gospodina Oportula, neka moli molitvu na čast pet rana, što ju je Klara sama bila sastavila. Na usnama joj je stalno bila Muka Gospodinova i ime Gospodina našega Isusa Krista. Tada tiho reče:
II. čitač: »Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt svetaca njegovih«.
Zbor zapjeva Psalam 116 (115)
Ja vjerujem i kada kažem: *
»Nesretan sam veoma.«
U smetenosti svojoj rekoh: *
»Svaki je čovjek lažac!«
Što da uzvratim Gospodinu *
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja *
i zazvati ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje *
pred svim pukom njegovim.
Dragocjena je u očima Gospodnjim *
smrt pobožnika njegovih.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.*
Kako bijaše na početku tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova. Amen.
III. čitač: „Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt svetaca njegovih“. Bile su to posljednje njezine riječi [Post X, 10]. Tako je iz tijela izišla ona presveta duša da bude ovjenčana vječnom nagradom. Neka je blagoslovljen ovaj odlazak iz doline bijede koji joj postade ulaskom u blaženi život [4Čel 46].
Zbor: Pođi u miru, dušo moja blagoslovljena.
Svi: Pođi u miru, dušo moja blagoslovljena.
Zbor: Blagoslovljen Gospodin koji te stvorio.
Svi: Dušo moja blagoslovljena.
Zbor: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Svi: Pođi u miru, dušo moja blagoslovljena.
Celebrant: Sveta Majko Klaro!
Svi: Moli za nas!
Slavlje se završi ljubljenjem moći svete Klare za vrijeme kojega se pjeva pjesma o sv. Klari.
Ako se obred Preminuća želi uklopiti u I. Večernju svetkovine sv. Klare, onda se uzima samo Izvješće o Preminuću, bez Hvalospjeva sv. Klari, i to nakon Kratkog čitanja. Nakon Izvješća slijedi antifona za Evanđeoski hvalospjev (Veliča) i Večernja se nastavlja svojim redom. Za himan se i na I. Večernjoj može uzeti Nek vjernici.