Čuvajmo se, svi mi klerici, velikoga grijeha i neznanja što ga neki imaju s obzirom na presveto tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista i s obzirom na presveta imena i njegove napisane riječi koje posvećuju tijelo. Znamo da ne može postojati tijelo, ako ga prije ne posveti riječ. Ništa, naime, nemamo i ne vidimo tjelesno na ovome svijetu od samoga Svevišnjega osim tijela i krvi, imena i riječi po kojima smo stvoreni i otkupljeni iz smrti u život (1Iv 3, 14). Neka svi oni, koji služe tako svetim otajstvima, u sebi razmisle, a napose oni koji služe rastreseno, kako su otrcani kaleži, korporali, oltarnici gdje se žrtvuje tijelo i krv našega Gospodina. A mnogi to na bijednim mjestima pohranjuju i ostavljaju, upravo sažalno putem nose, nedostojno primaju i neprikladno drugima dijele. Također se gdjekad njegova napisana imena i riječi nogama gaze; jer naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega (1Kor 2, 14). Zar da nas zbog svega toga ne gane ljubav, kad se blagi Gospodin predaje u naše ruke da s njime raspolažemo i da ga danomice u svoja usta primamo? Zar nam nije poznato da moramo doći u njegove ruke? Sve ovo, dakle, i sve drugo brzo i odlučno ispravimo; i gdje god bi presveto tijelo Gospodina našega Isusa Krista bilo nedolično smješteno i ostavljeno, neka se s onoga mjesta ukloni i neka se postavi na dragocjeno mjesto i dobro zatvori. Isto tako, gdje god se nađu napisana Gospodinova imena i riječi na nečistim mjestima neka se pokupe i moraju se smjestiti na dolično mjesto. A znamo da sve ovo moramo iznad svega opsluživati prema zapovijedima Gospodinovim i prema odredbama svete majke Crkve. I tko ovo ne bi učinio neka znade da će pred našim Gospodinom na dan suda polagati račun (usp. Mt 12, 36). Ovaj se spis mora čuvati, a koji načine prijepis, da bi se bolje opsluživao, neka znadu da su blagoslovljeni od Gospodina Boga.
