Sljedeći naš brat kojeg želimo predstaviti uoči njegova svećeničkog ređenja i saznati o njemu najbitnije stvari je fra Stjepan Hrkač.
Pogledajmo što nam je on napisao o sebi.
Ime mi je fra Stjepan Hrkač, rođen sam u Slavonskom Brodu, 18. 9. 1980. godine.
U obitelji imam Oca Vinka, i dva brata Berislava i Marinka, majka Radica preminula je prije četiri godine. Do svoje dvanaeste godine živio sam u selu Kolibe Donje kraj Bosanskog Broda. Zbog ratnih okolnosti sam se preselio u Slavonski Brod gdje sam nastavio živjeti sa svojom obitelj. Osnovnu školu sam pohađao do petog razreda u Bosni a nastavio u Slavonskom Brodu gdje sam završio i srednju Industrijsku školu.
Moj život je tekao kao i kod većine mladih ljudi. Radio sam, imao svoj novac, izlazio, imao djevojku. Težio sam za nekim stvarima koje su bile isprazne. Sve dok u moj život nije ušao živi Bog. Tada se sve promijenilo, Bog je srušio sve moje snove, moje putove, i pozvao me na svoj put, put obraćenja. Kako sam sve više išao tim putem obraćenja, molitve i odricanja od grijeha, Bog mi je sve jasnije progovarao kroz razna iskustva da postanem svećenik. Tako da sam u razgovoru s mnogim svećenicima i uz mnogo molitve donio odluku da postanem fratar.
U fratre sam ušao s dvadeset devet godina. Prošao sam postulaturu, novicijat, bogosloviju, završio filozofsko teološki fakultet. Evo sad sam i na samom kraju svog đakonata kojeg vršim u župi svetog Antuna Padovanskog u Našicama. Zahvaljujem dragom Bogu za ovaj poziv. Kako se vrijeme bliži sve više osjećam kako u meni završava jedan ciklus priprave koju je Bog vodio u mojoj duši do svećeničkog ređenja. Posebno zahvaljujem Bogu za dar Marije u mome životu i dar moljenja krunice, koju nisam ispuštao iz svojih ruku sve do dana današnjeg, a nadam se da neću ni do smrti.
Svoje mladomisničko geslo izabrao sam iz psalma 119.: “Ja kročim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce.” U tome retku sam pronašao svoj put. Da me Bog nije prosvjetljivao sve ove godine kroz njegove zapovijedi u kojima vidim neizrecivo bogatstvo, ne bih vjerojatno ustrajao na ovom putu. Njegovo je svijetlo budilo moje srce da vidim u njegovim zapovijedima nebo, uz svu moju bijedu te da kročim njegovim stazama.
Hvala svima koji su se ugradili u moj svećenički put kroz molitve i žrtve.
Mir i Dobro!
Zahvaljujemo fra Stjepanu na riječima, svjedočanstvu i mislima koje je podijelio s nama.
Želimo mu svako dobro i blagoslov Božji!
Pratimo fra Stjepana i sve naše mladomisnike svojom molitvom!
