Na spomendan Gospe Loretske, u kapeli Crne Gospe, imali smo prisjećanje na prvo hodočašće u Svetu zemlju iz Subotice poslije oslobođenja od Osmanskog carstva 1754. – 1757. Naime toga dana je dana član subotičke rezidencije p. Ivan Kapistran Kurimski napisao drugo pismo iz Svete zemlje, ovaj put iz Betlehema, a prvo je iz Jeruzalema. Pisano je latinski nekoliko redaka hrvatski, ili kako su onda govorili dalmatinski.
Sve prisutne na početku je pozdravio gvardijan fra Ivan, a onda je fra Bernard Barbarić govorio o hodočašćima u Svetu zemlju kroz povijest i danas, a onda pojasnio kako je to peto Evanđelje, i malo više rekao o Bazilici sv. Groba i Jeruzalemu i o bazilici Rođenja Kristova u Betlehemu i drugim mjestima koja su povezana s Hrvatima. Bilo je veoma interesantno poslušati kad je i on sam bio više godina na službi u Svetoj zemlji.
Drugo predavanje održao je g. Bela Tonković koji je govorio o povijesnim prilikama u Subotici i okolici nakon oslobođenja od Turaka, to o ulozi franjevaca za vjerski i kulturni rad u Subotici i široj okolici.
P. Kurimski je oduvijek želio otići na hodočašće u Svetu zemlju. Stalno je molio naokolo i „kucao na sva vrata“ kako kronika kaže, da dobije dopuštenje za to hodočašće i sredi papire za putovanje. U to vrijeme nije bilo turističkih agencija, koje sve to sređuju i organiziraju putovanje. Za sve se morao pobrinuti sam hodočasnik.
Nakon što je dobio silne dozvole od poglavara Reda i razne putne isprave, zanimljivo opisuje kako braća u Svetoj zemlji veoma siromašno žive, ali su sretni jer su na svetim mjestima. On je tamo i pomagao, spominje da je svirao orgulje i u Bazilici sv. Groba i u Betlehemu na više službi dnevno.
…“Na blagdan rođenja Blažene Djevice Marije svirao sam orgulje na svetoj misi. Za Kyrie, Gloria, Credo pjevao sam po jednu kiticu, a umjesto druge kitice svirao sam preludij. Odmah sam proglašen vrlo slavnim orguljašem iz Mađarske. Fala Bogu nisam se izgubio. (Napisano na hrvatskom jeziku!) Kora nigdje nema /:neki misle:/, niti vječnog svjetla, ??? ima kao u našim krajevima, samo je teže, naime svakodnevno je sveta misa pjevana, čak i po tri na dan, Te Deum Laudamus se obično pjeva s orguljama, Benedictus, Tertia, Canonica isto s orguljama, napamet, rekolekcije su po turskim kustodijama, (Sumus) U siromaštvu smo i krajnjoj neimaštini, ali krajnje motivirani. Ne tražimo ispriku za ne odlazak u kor i ne idemo da bismo stekli naklonost poglavara. U kor idemo zbog slave Božje. (…)
Pozdravljam oce mnogo poštovane i prečasne oce i braću. Molite za mene. I ja se molim za vas.
Fr. Kapistran Kurimski, m. p.”
U ovom pismu o. Kurimski pišući prezime svog zemljaka iz Šaaroške županije prezime zemljaka Ložicki piše sa slovom „ž“. To je najstariji zapis tog slova u ovom obliku kojega sam uopće našao. O. Kurimski je slovo „Ž“ ovako pisao 80 godina prije Vuka Karadžića i Ljudevita Gaja.
Na kraju predavanja g. Bela je spomenuo kako kod Boga nema slučajnosti. Naime dok je dolazio u samostan po pismo da ga prevede, susreo je fra Sinišu Srebrenovića, gvardijana iz Getsemanija u Jeruzalemu koji je došao u Suboticu i počastio našu Crnu Gospu, kako lijep uzvrat hodočasnički davnom subotičkom hodočasniku iz Subotice p. Kapistranu Kurimskom!
Zanimljivo predavanje ljudi su nagradili dugim pljeskom obojici predavača, a fra Ivan je na kraju zahvalio predavačima i g. Bašiću koji je napravio veoma lijep drveni okvir da se pismo i slični dokumenti mogu izložiti da ljudi vide, a zaštićeni su staklom. Zahvalio je i svima koji su pomogli u pripremanju kapele za predavanje! Srdačan pozdrav iz Bačke ravnice, iz Subotice!
Subotica, 10. prosinca 2024.
