Sljedeći mladomisnik naše provincije kojega ćemo pobliže upoznati je fra Vedran Kos.
Donosimo njegovo predstavljanje i svjedočanstvo.
Zovem se Vedran Kos, rođen sam 12. 06. 1980. godine u Našicama.
Djetinjstvo i mladost proveo sam u Orahovici gdje sam završio osnovnu školu i potom Opću gimnaziju. U obitelji imam majku, sestru i dvoje nećaka. Otac je preminuo 1996. godine od posljedica leukemije u 42. godini života.
Kako nisam nastavljao daljnje školovanje vrlo rano sam se zaposlio i radio, uglavnom u ugostiteljstvu, sve do svoje dvadeset osme godine života. Te, 2008. godine, radio sam u Poreču, a kako sam imao slobodno poslijepodne, odlazio bih svaku večer u Eufrazijevu baziliku na svetu misu i u tom periodu rodila se u meni želja da odem u samostan koja se kasnije pokazala kao jasni Božji poziv.
S jedne strane, to nije bilo tako nepredviđeno, budući da sam praktično odrastao u crkvi služeći kao ministrant i kasnije kao orguljaš, no s druge strane bilo je i neobično jer sam od svoje dvadesete gotovo posve zanemario svoj vjernički život i prekinuo svoju povezanost s Crkvom. Kroz mnoge od tih godina mučila su me pitanja o smislu ljudskoga života na koja nisam nalazio odgovora. Želio sam imati potvrdu o tome što je istina u ovome životu, a nisam dobivao odgovor. Iako sam živio poprilično opuštenim životom uz mnogobrojne prijatelje i uistinu drage ljude, u sebi sam bio sve prazniji, a što su godine više prolazile, život mi se činio sve besmislenijim.
Sve je to potrajalo do moje dvadeset sedme – osme godine kada mi se u odvojenosti od društva i okruženja u kojemu sam dotada boravio javila intenzivna želja za Bogom kojega sam zapravo kroz sve ove godine i tražio. Bio sam uporan u traganju, ali je on ipak imao prednost i vratio me na svoj put. Prvenstveno kroz liturgiju koja me poticala na intenzivnije čitanje Božje riječi, kroz sakrament ispovijedi i intenzivnu molitvu, otkrio sam da priča o Isusu Kristu nije bajka ili mit sačuvan tradicijom, već najdublja stvarnost na kojoj sve počiva. Shvatio sam da je Isus Krist živ i da živi u ovome našem materijalnom svijetu kao i prije dvije tisuće godina te da vječni život počinje već sada i ovdje. Shvatio sam da Kristovo uskrsnuće nije odvojeno od svih drugih ljudskih sudbina već da svi ljudski životi imaju smisla upravo u uskrsnuću Isusa Krista. I konačno sam shvatio da taj isti Krist nije negdje u dalekim visinama nego upravo u Katoličkoj Crkvi u svoj punini, kako u njezinoj liturgiji, tako i u hijerarhijskom ustroju Crkve kao i u sveukupnom Božjem narodu te svakovrsnim službama i redovima u svoj svojoj raznolikosti. Ukratko, shvatio sam da Katolička Crkva, koja se ponekad čini kao dobro uglađena starica koja više nema što za poručiti današnjem svijetu, ipak u sebi krije silu i snagu punine Istine koja je jedina kadra izmijeniti ovaj svijet.
U tom smislu sam izabrao i svoje mladomisničko geslo: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“ (Iv 11,25-26)
Danas u svjetlu Kristova uskrsnuća pronalazim najdublji smisao, kako svoga života, tako i života Crkve i svijeta u cjelini. Govoriti o tome zašto sam izabrao baš franjevački red, bit će prilike drugi puta.
Preporučam se u vaše molitve budući da sam tek na početku, a vjeru treba sačuvati do kraja, što u današnjem vremenu, kao niti u bilo kojem drugom nije bila laka stvar.
Želim svima mir i dobro!
Zahvaljujemo fra Vedranu što je ukratko podijelio s nama ove poticajne riječi.
Molimo za njega da s ostalom braćom mladomisnicima postigne svetost svoga života.
