Simpoziji o „Riječkoj majci“

Dana 27. rujna 2022., još puni dojmova od susreta novaka u Sloveniji, fra Filip Mlinar i ja smo se zaputili u Dvoranu Nadbiskupijskog doma. Razlog našega odlaska je bio znanstveni simpoziji „Život i djelo Službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić“. Mene, a vjerujem i Filipa, je odlazak na taj simpoziji potaknula čista znatiželja jer od kada sam došao u Rijeku više sam puta čuo to ime, a nisam znao tko to zapravo je.

Na početku simpozija nam je sestra Dobroslava Mlakić, vrhovna glavarica Družbe sestara Presvetog Srca Isusovog, rekla osnovne biografske podatke Marije Krucifikse i već tu me oduševila njena veličina. Od njenih početaka u Franjevačkom svjetovnom redu ovdje na Trsatu, preko boravka u Trstu te na kraju njenom povratku u Rijeku, pokretanjem vlastite družbe i podnošenju svih problema koji su joj se nametali u tom nastojanju. Nametnula mi se kao primjer zauzete vjernice koje je živjela u svijetu, ali nije bila od svijeta i nije dopuštala da ju ravnodušnost nadvlada, nego se borila, koliko je mogla u svojim mogućnostima, protiv problema koji su je okruživali. Kasnije to isto je nastavila činiti i kao utemeljiteljica svoje družbe.

Zatim smo se nakratko odmaknuli od Marije Krucifikse i više se posvetili pregledu povijesnih, društvenih, socijalnih i političkih stvarnosti njenog vremena što nam je samo pomoglo još bolje shvatiti njenu situaciju i sve što je ona zapravo učinila. Kao završetak samog skupa smo zaokružili cijelu priču i vratili smo se samoj Mariji Kozulić, njenoj duhovnosti, što je ona stvorila i tko su joj bili suradnici na tome putu. Bitno je napomenuti da je jedan od predavača bio i naš fra Daniel Patafta, koji je iz njenog života istaknuo karakterističnosti njezine franjevačke karizme.

Kroz simpoziji sam shvatio zašto su je Riječani toliko voljeli i nazvali ju „Riječka majka“. No ona nije bila „Riječka majka“, možda pomalo zaboravljena, no ona to i dalje jest. Ona nije bila tu samo za katolike svoga vremena već se brinula za svu siromašnu djecu bez obzira na vjeru i narodnost. Od nje možemo puno toga naučiti i trebamo. Vjerujem da sada posebno zagovara za nas mlade novake, koji se nalazimo u svetištu Majke Božje Trsatske koje je i sama posebno voljela. Nama ne preostaje ništa drugo nego ju upoznavati i dalje te se moliti da što prije bude uzdignuta na čast oltara.

fra Ivan Fićković